Restart

Nista posebno, ovo je samo kontrast moje stvarnosti i mojih iluzija. Nista pretjerano. Samo Crno-bijeli svijet.

11.09.2013.

Ne razumijem se.

Svaki put kad poželim pisati,dođem, i gle- ne znaš ŠTA, ne znam KAKO. Postanem nijema i nepismena. Šta ja ono htjedoh da napisem ?
Nekako me ovaj kišan dan ponese u neke druge svjetove, samo meni vidljive.
A lijepo je meni sa mojim mislima, nije da nije. Stvorim i izmislim sve sto mi nedostaje. Ali, znam se ja vratiti u ovu stvarnost. Grozna jeste, ali moja je. I kao da me sa svih strana pritišće neka stega, neka nova odluka koju sama ne mogu donijeti (a moram). I vrag ga odnio, zasmeta mi svaki pogled prijeko upućen meni, primjetim svaki iskrivljen ton recenice upućen meni. Kažem, čisto onako da ne marim šta drugi o meni i mom zivotu misle. A vraga, naravno da marim. Marim itekako. Inače me ne bi doticale takve sitnice.
Ovaj, iskreno da vam kažem, čak ni sama ne znam šta sam vam hjela reći svime ovime. Ne mogu sama sebe shvatiti, ni svoja razmisljanja, kojih, da se ne lažemo ima mnogo.
Nekad, kad se vratim unazada, pa pročitam svoje tekstove, sjetim se  James Jones-a, i  njegovog romana bez   ijednog interpunkcijskog znaka i velikog slova. Tok misli. Rijetko kome shvatljiv. Pa, to sam ja- rijetko kome shvatljiva.

Restart