Restart

Nista posebno, ovo je samo kontrast moje stvarnosti i mojih iluzija. Nista pretjerano. Samo Crno-bijeli svijet.

06.09.2013.

Nema naslova.

Nakon toliko vremena, poželih da napišem nešto. I kao da osjecam da sam izgubila taj osjećaj za riječ, taj osjećaj za prenošenje misli u riječi.
Nisam dugo napisala nesto. I ne znam odakle krenuti. Mozda bi bilo najbolje da odmah na početku kažem da sam sretna, da sam sada mnogo sretna. A bilo je svega u ovih zadnjih godina, bilo je dana prepunih svega i svacega. A cesto je to bilo nezadovoljstvo mojim tadasnjim zivotom. Ali sad, sad je sve u najboljem redu. "Red oko tebe-red u glavi, red u glavi-red oko tebe". Upravo to vrijedi sada, kod mene. I ne kažu dzaba, "strpljen-spašen". Za neke nagrade u životu, trebaš se pošteno namučiti. Inače ih ne bi cijenio. Zato se zahvaljujem na svakoj lekciji u životu, na svakom padu, i na svakoj budali koju sam srela u ovom usputnom životu. Sve to me nečemu naučilo. I nije to samo fraza koju tako lahko izgovaram. Učim od svega lošeg u životu, a sreću pamtim. A posebno pamtim ljude koji su moju sreću obojali u tu, tako jarko crvenu boju. Pamtit ću ga. I čuvat ću ga. I nikome ga ne dati. Sad. Sutra. Uvijek.

Restart